Prema stavu Visokog trgovačkogsuda RH br. Pž-3008/04 zaštita tvrtke sukladno Zakonu o trgovačkim društvima određena je ne samo na dokazanu opasnost ili ugrožavanje položaja, već i ako postoji mogućnost takve opasnosti, tj. da postoji mogućnost zabune.
Načelo isključivosti počiva na zaštiti već upisane tvrtke od tvrtki koje se od nje jasno ne razlikuju. Prvenstvo se tu očituje u tome što je tvrtka kojoj se pruža zaštita upisana prije upisa druge tvrtke.
U članku 30. st. 2. ZTD-a, uređena je iznimka od navedenoga načela i to da je u vrijeme podnošenja ranije prijave tu tvrtku, odnosno njezine bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svog poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga.
Teret dokaza je na podnositelju kasnije prijave. Prema načelu jedinstvenosti tvrtke svaki dio društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje da je posrijedi dio društva (čl. 22. ZTD-a). Taj dio može biti ustrojen kao poslovna jedinica i slično, što ovisi o unutarnjem ustroju svakog društva, da bi iskazala različitost poslova kojima se bavi, društvo tvrtki dodaje oznake kojima pokazuje da njegovo poduzeće ima dijelove koji posluju pod istom tvrtkom. Tvrtku ima samo nositelj društva.